Eibarko euskara hiztegia
apopillo
1.
[apopilo]
(apupillo).
iz.
(
TE).
Huésped,
pupilo,-a.
Ostatu hartuta daguana.
Zuk diñozun gizona, gure apopillua da. / El hombre que dices, es nuestro huésped. /
Tripia bajatzia nahi bok (nahi badok) etorri hari apopillo neu nagon lekura, laster argalduko haiz. (Zirik 57).
2.
[apopilo]
(apupillo).
iz.
(
EEE).
Ratónes y "huéspedes" semejantes.
Etxietan ibili izaten diran sagu eta antzerakuegaittik esaten da.
Hor etxian aspaldixan apopillo ugari dabik.
apopillo-etxe.
iz.
(
TE).
Casa de huéspedes.
Alargundu zanian, apopillo etxia ipiñi eban. / Cuando enviudó, puso casa de huéspedes.